Nekada me je muzika znala doslovno lansirati kao neki shuttle od krvi i mesa i struje koju nazivamo sviješću. Sva mladost, sva ta neusmjerena energija kroz glzbu bi bila kanalizirana i oslobodila bi tijelo koje bi postalo slobodno i, čini mi se, postalo jedno s kozmosom. Godine prolaze, covjek stari, postaje sam sebi dosadan, smoren u svakom smislu. Tako je i sa mnom. Umoran sam, ciničan, često gorak, još češće potpuno zakočen, pun prijezira prema bilo kakvoj manifestaciji nesputanosti, iskustvo me otrovalo, svemu nalazim manu. Postao sam, jebiga, nihilist i ne ponosim se time. Volim ispasti naivan jer me to jeidno podsjeti da sam živ i da imam u sebi još nešto preostale ljudskosti. Rijetko, stvarno rijetko se dogodi da se muški i ženski princip u meni pomire i spoje s apsolutom toliko da tijelo postane istinski slobodno. Ali živ sam! Ozbiljno to govorim. Živ sam jer ipak postoji nešto što me i nakon svih ovih godina ispuni tim kozmičkim gorivom koje sovjim sagoriejvanjem čini da se duh i tijelo spoje i time se zapravo oslobode ovisnosti jedno o drugom, postanu istinski slobodni i jedno s cijelim kozmosom. Bend koji me pokretao kao klinca uspijeva to činiti i dan danas.

OBOJENI PROGRAM, taj rijetki nekorumpirani band koji je uspio ostati u svakom smislu istinska vertikala u kulturi ovih prostora, band koji je oduvijek bio beskompromisan a to i ostao do dana današnjeg rijetki je pokretač smorenih i poraženih ljudi, rijetki pametni band koji unatoč stvarima o kojima Kebra pjeva isijava optimizam tako nesvojstven mojoj generaciji. Možda je svijet otišao k vragu. Možda. Možda su sve borbe uzaludne i svijet će i dalj enstaviti kliziti sve dublje u kaljužu ali živi smo kad savršeni mehanizam kozmosa pokrene glazba i sve nas spoji u nepatvorenoj istinskoj ljubavi. To danas, barem u mom slučaju, uspijeva OBOJENOM PROGRAMU. A album, snimka živog nastupa s EXIT – a, koji je pred vama, govori u prilog svemu što ovdje tvrdim. Uspijeva prenijeti tu jedinstvenu energiju koju OBOJENI PROGRAM proizvodi kao neki emotivni dinamo. Već su me prvi taktovi pjesme „Danas će se desiti nešto lepo“, koja otvara ovaj album, lansirali u jedinstvo s kozmosom, a to može samo rock and roll i to onako kako ga rade Kebra i OBOJENI PROGRAM.

Marko Tomaš

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

WordPress spam blocked by CleanTalk.